Otpad s Crnog brda je opasan, dosta je igranja sa zdravljem ljudi!

GALLERY Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1

Danas su Zelena akcija i građanska inicijativa Siščani ne žele biti Smetlišćani održali akciju ispred Ministarstva zaštite okoliša s porukom: “I poslije Crnog brda - Crno brdo”. Naglasili su kako niz prethodnih analiza jasno potvrđuju da je riječ o opasnom otpadu, što činjenicu da se sada taj otpad tretira kao neopasni čini u najmanju ruku sumnjivom, te zatražili od Ministarstva da prije svega saluša obje zabrinute zajednice organiziranjem rasprave na terenu, a ovisno o ishodu rasprave i po potrebi preispita način rješavanja problema Crnog brda u Biljanima Donjim i u Sisku. 

Crno brdo dugogodišnji je okolišni problem. Nemar i nebriga države stigli su na naplatu. Zbog 150 tisuća tona troske koja se više od 15 godina nepropisno odlaže u mjestu Biljane Donje, Sud Europske Unije donio je presudu da Hrvatska mora platiti kaznu u iznosu od milijun eura paušalno plus 6500 eura po danu dok se ne obavi sanacija. Kao rješenje za saniranje ovog višegodišnjeg problema država je odlučila ovaj opasni otpad proglasiti neopasnim i posao zbrinjavanja dodijeliti tvrtki koja u Sisku posjeduje dozvolu za skladištenje i oporabu isključivo neopasnog otpada. Stoga predstavnici Zelene akcije i inicijative iz Siska zahtijevaju da se ukine rješenje Ministarstva i izradi studija utjecaja na okoliš sa posebnim mjerama kako bi se taj opasni otpad adekvatno zbrinuo. 

“Ovaj slučaj, od Biljana Donjih do Siska, kronologija je nemara i maćehinskog odnosa države prema svojim građanima. Prvo godinama država nije činila ništa da očiti problem riješi - uzalud su ljudi iz Biljana Donjih upozoravali, kumili i molili da im se pomogne s problemom koji nisu niti stvorili niti mu doprinjeli”, poručio je Enes Ćerimagić iz Zelene akcije te dodao: “Kada su se, suočeni s nebrigom vlastite države, obratili Europskoj Komisiji, ta ista država se opet godinama izmotavala i pronalazila sve moguće načine da ne učini ništa. Prvo se tvrdilo da Crno brdo nije otpad već nusprodukt, potom da je to mineralna sirovina i da imaju dogovoreno mjesto njene ugradnje, da bi na kraju morali priznati da se ipak radi o otpadu. Nakon toga je krenulo izmotavanje da će se problem otpada riješiti za godinu dana, pa 90 dana, pa je prošlo 15 godina, bez da su učinili išta”. 

Pozdravljamo da se nakon 15 godina počeo rješavati problem tzv. Crnog brda. Međutim, ovo je situacija kada institucije države ne mogu očekivati naše povjerenje. Oni svojim dosadašnjim ponašanjem u ovom slučaju to nisu zaslužili. Dosadašnjim ponašanjem sami su sebi nametnuli obavezu da budu dodatno transparentni, pristupačni i oprezni pri rješavanju ovog problema. 

“Stanovnici Siska s pravom su nepovjerljivi oko načina obrade ovog otpada i oko načina na koji je ovom otpadu ukinut status opasnog otpada. Sve studije su pokazale povišenu koncentraciju ukupnih policikličkih aromatskih ugljikovodika, što je osnova da se otpad tretira kao opasni. Ako on jest uistinu opasan, onda trenutni način njegove manipulacije, niti u Biljanima Donjim niti u Sisku, nije prihvatljiv. Država je dužna okupiti zabrinute iz obje zajednice i detaljno, strpljivo i pristupačno rasvjetliti sve okolnosti ovog slučaja, saslušati ih, adresirati njihove zabrinutosti te ovisno o tome odlučiti o daljnjim koracima. Sve manje od toga je nastavak kronologije katastrofe oko Crnog brda” naglasio je Enes Ćerimagić iz Zelene akcije. 

Snježana Sužnjević Vago iz inicijative Siščani ne žele biti Smetlišćani poručila je: “I ranije smo se protivili dovozu i oporabi otpada na lokaciji tvrtke Kemokop u Sisku, a troska je bila kap koja je prelila čašu strpljenja i tolerancije Šiščana_ki na aroganciju i ignoriranje volje i želje Siščana za zdravijim gradom i sredinom koja neće biti podložna razvoju brojnih respiratornih i malignih bolesti kako je to situacija danas”. Nadodala je da je prema zadnjim podacima, koje je u javnost iznio Fond za zaštitu okoliša, u Sisak već dovezeno preko 20000 tona troske te obrađeno postupkom prosijavanja, bez ikakavih postupaka kemijskih ekstrakcija ili neutralizacija tvari iz troske. “Sva mehanička obrada se izvodi cijelo vrijeme na otvorenom te je okoliš ugrožen prašinom prilikom utovara, istovara i samog prosijavanja te padalinama koje ispiru trosku i otapaju policikličke aromatske ugljikovodike s njezine površine pa oni dospijevaju putem sustava javne odvodnje u rijeku Kupu i Savu”, istaknula je Snježana Sužnjević Vago.

Tražimo da se hitno obustavi dovoz troske u Sisak dok se ne napravi sveobuhvatna studija utjecaja na okoliš koja bi dala jasne preporuke o načinu zbrinjavanja takve vrste otpada.