Održana Studijska posjeta – „Sva zemlja teži da postane šuma“

Studijska posjeta inspirirana je biološkom činjenicom – da sva zemlja teži postati šuma – u smislu da sva bića teže onom ekosustavu gdje će najveće izobilje suživota biti podržano i osigurano; i otud je program koncipiran po uzoru na svojevrstan rasadnik koji će okupiti predstavnike, volontere, suradnike i aktiviste partnerskih organizacija s ciljem razmjene naših iskustava, ideja, politika i praksi.

Sudionici su se najprije upoznali s politikama i praksama Omladinskog centra CK13, s njegovom programskom i prostornom infrastrukturom, kolektivima koji djeluju unutar centra, i aktivnostima i rezultatima njihovog djelovanja. Program je započeo sesijom koja je bila posvećena dinamičnoj prošlosti i sadašnjosti CK13 i prožimanju političke edukacije, društvenog aktivizma i alternativne kulture i umjetnosti u programima CK13. Na ovu sesiju se nastavilo predstavljanje rada kolektiva Kuhinje solidarnosti Novi Sad, nakon čega su sudionici studijske posjete imali priliku pridružiti se volonterima Kuhinje solidarnosti i pomoći u pripremi veganskih obroka za sugrađane koji žive u situaciji beskućništva ili u riziku od beskućništva. Zatim je uslijedilo predstavljanje rada Infoteke CK13 – aktivističke biblioteke, posebno njihove prevodilačke i izdavačke delatnosti koja se tiče intersekcionalnosti ekologije, feminizma, veganstva i antimilitarizma. Koordinatorice Infoteke CK13, Laura i Lidija, vodile su Čitalački klub u okviru kojeg su sudionici imali priliku razmjeniti mišljenja i osećaje o pitanjima koja su se otvorila čitanjem teksta “Ekologija feminizma i feminizam ekologije” (Ynestra King) i preporučenih fragmenata iz tri Infotekina ovogodišnja izdanja: “Pustinja” (anonimni autor_ka), “Vegananarhizam” (Parampatu), i “Protiv orodnjenog košmara: Fragmenti o domestifikaciji” (Baedan).

Program studijske posjete se sljedećeg dana nastavio edukativno-aktivističkim izletom na Frušku goru. Obilazak Fruške gore bio je vođen od strane Dragane Arsić ,aktivistice pokreta “Odbranimo šume Fruške gore” koja je sudionike upoznala sa činjenicama o dugogodišnjoj eksploataciji i devastaciji šumskog područja Fruške gore i o borbama koje ovaj pokret zajedno sa drugim ekološkim pokretima vodi za obranu i očuvanje njene prirode. Program se potom nastavio posjetom Ekološkom centru “Radulovački” u Sremskim Karlovcima i upoznavanjem s njihovim aktivnostima zagovaranja i mobilizacije građana u vezi s pitanjima okolišnog prava, kao i sa programima i metodologijama njihove okolišne edukacije. Sesija posvećena metodologiji rada sa djecom i mladima je ostavila izuzetan utjecaj na sve sudionike, jer se radilo o iskustvu koje je pokazalo da se u susretu s čudnovatom ljepotom prirode u svima nama budi djetinja otvorenost i radost.

U narednu sesiju – radionicu kreativnog pisanja – ušli smo ispunjeni utiscima ljepote prirode, čudesnog i ljekovitog sveta šume i osjećajem povratka u zaboravljeno djetinjstvo. Radionicu je vodio član kolektiva CK13, Đorđe Majstorović, koji je sve sudionike podržavajuće uputio u potragu za riječima kojima bi se ovi osjećaji mogla izraziti i opisati. Neopterećeni imperativom lijepog i uspješnog književnog izraza, učesnici su tragali za vlastitim riječima i pokušavali komunicirati, sami sebi i jedni drugima, ono što ih je taj dan dojmilo. Također, otvarajući prostore vlastite klimatske fikcije, učesnici su se suočili i sa uznemirujućom stvarnošću klimatskih promjena koju najčešće ne vidimo i priznamo svoju odgovornost.   

Sljedeći dan posjete započeo je sesijom posvećenom Land-art-u, koju je vodio član CK13 Borislav Prodanović, gdje se ova umjetnička praksa tematizirala kao praksa političke kontemplacije i djelovanja, i gdje je kontemplativni karakter land-art umjetnosti bio prepoznat u radovima feminističkih umjetnica iz perioda 70-tih godina prošlog stoljeća do danas, koje su na intimne, ali radikalne načine problematizirale stvarnost patrijarhata kao režima objektifikacije, fragmentacije, eksploatacije i uništavanja života žena i prirode. Kroz prikaze odabranih djela ovih umjetnica, sudionici su se upoznali sa ekofeminističkom umjetničkom praksom čiji je interes kreativnosti usmjeren na obnovu našeg odnosa sa prirodom putem osvješćivanja i ponovnog pozicioniranja naše duše i tijela (individualnog – društvenog – političkog) u odnosu na društveno i prirodno okruženje, od neposrednog okruženja i stanovanja, do stanovanja u kozmičkim razmjerima doživljenim osvješćivanjem konstelacija Zemlje, Sunca, Mjeseca, i zvijezda, i našeg mjesta i uloge u tim konstelacijama. Potom smo se zajedno uputili u Kamenički park gdje smo ostavili svoj svjestan ‘ljudski trag’ u obliku poruka ostavljenih među granama drveća: “Drveće su pjesme koje zemlja piše po nebu” (Kahlil Gibran); “Priroda nikada izdala nije srce koje ju je voljelo” (William Wordsworth); i “…ne prolazi tako ravnodušno pored šume koja se oglašava hučanjem. Zastani. Oslušni. Zapamti. Možda će ti jednog dana trebati taj šum. Jednog dana, kada te uhvati duševna tjeskoba, to hujanje ti može raširiti krila. Ostavi bar malo mjesta u svome sjećanju za ono što nijesi ni svjestan da ti jednoga dana može zatrebati” (Ibrahim Hadžić).

Nakon šetnje kroz Kamenički park i obalom Dunava, sudionici su učestvovali u radijskoj radionici koju su vodili Aleksandra Pap i Ozren Lazić iz CK13, i koja je za cilj imala demistificirati pojam radijske produkcije i sudionicima praktično približiti proces radijskog stvaralaštva , pružajući im priliku da slobodno, neposredno i kreativno koriste radijsku tehniku i samoinicijativno kreiraju radijski sadržaj koncipiran prema vlastitom nahođenju. Tako se rodila pilot epizoda radijske emisije “Kako si i šta ima?” čiji je koncept da se sa sugovornicima razgovara ‘iz srca’ o osobnim i političkim aktualnostima.

Nakon razgovora iz studija Radija zajednice CK13, sudionici su svoj boravak u Omladinskom centru CK13 završili sudjelovanjem na CK13 tribini “Nekropolitike, i zajednice koje život znače” povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve transfobije. Ovim programom se, na način svojevrsne kulminacije političke problematizacije društvene nepravde i sustava koji porobljava život, završila studijska posjeta “Sva zemlja teži da postane šuma”. Ono s čime smo se rastali je dvojak osjećaj – s jedne strane osjećaj tjeskobe zbog života u (planetarnom) patrijarhalnom društvu koje je programirano da onemogućava i uništava život, i, sa druge strane, osjećaj radosti i zahvalnosti za ovih nekoliko dana suživota organiziranog na način da izgradi povjerenje i pomogne uzajamno jačanje života. Nadamo se da je iz toga za sve nas proizašlo i nadahnuće za novu političku svijest i praksu: da društvu pristupamo kao zemlji koja sanja da postane šuma – kao trenutno opustošenoj zemlji kojoj nedostaju sjemena i vode drugačije budućnosti, tj. radikalno drugačijeg prisustva ljudi, ali koja ne odustaje od svog sna, i koja nije odustala od nas, dokle god težimo ljubavi. “Priroda nikada izdala nije srce koje ju je voljelo”. 

---

Događaj je realiziran u sklopu projekta “THE STORY OF THE 1.5°C LIMIT – Solutions and storytelling of youth from Western Balkan”, sufinanciranog od strane Europske unije. Glavni cilj projekta je jačanje kapaciteta mladih i organizacija iz regije Zapadnog Balkana kako bi razumjeli i zagovarali rješenja za ekološku krizu kroz građansko obrazovanje i umjetnost, osobito književnost.